Marijan Biškup. Samoubojstvo u prosudbi kršcanske etike.

U: Folnegovic-Šmalc V., Gogic B., Kocijan-Hercigonja D. Prvi hrvatski kongres o suicidalnom ponašanju,
Zbornik sažetaka. MEF, Nacionalni centar za psihotraumu. Zagreb, 2000., Marko M., str. 25.

Pod izrazom samoubojstvo misli se na svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života. Ono je najcešce bijeg pred velikim i teško savladivim teškocama, rezultat posvemašnjeg ocaja i pokušaj da se prekine sa životom, koji za samoubojicu nema smisla. Važnu ulogu kod odlucivanja za samoubilacki cin ima i nedostatak religioznog, nadnaravnog usmjerenja. S problemom samoubojstva bavi se više znanstvenih disciplina, a ovdje se o samoubilackom cinu govori s aspekta kršcanske etike.

Kao polaznu misao može se uzeti petu zapovijed Dekaloga "Ne ubij!" (usp. Izl 20,13), tj. Ne smiješ oduzeti život ni sebi ni drugome.
Biblija navodi više samoubilackih postupaka: slucaj kralja Šaula (1 Sam 31,3-5). Davidova savjetnika Ahitofela (2 Sam 17,23), svecenika Razisa (2 Mak 1441, 46), apostola Jude Iškariotskoga (Mt 27, 5) itd. Zanimljivo je da o nekima od tih postupaka biblijski pisci govore sa simpatijama, hvaleci izbor samoubojstva kao nešto što je casnije nego li upasti u ruke neprijatelja koji bi ih potom ponižavali i na kraju ubili. Uza sve to neophodno je naglasiti da je židovsko-kršcanska tradicija stalno bila protiv samoubojstva.

Kršcanska etika uvijek se u obrani života protivila samoubojstvu, osudivala ga kao veliko zlo, odnosno kao težak prijestup i grijeh, što uostalom dokazuju spisi najpoznatijih teologa Aurelija Augustina, Tome Akvinskog i drugih i izjave mnogih crkvenih sabora nekad i danas (Orleans /553/, Toledo /693/, Drugi vatikanski sabor /1962-1965, GS 27), Kršcanska etika osuduje samoubojstvo iz tri opca poznata razloga: Bog je stvorio Covjeka na svoju sliku i slicnost (usp. Post 1, 26-27), stoga je gospodar covjekova života i smrti.

Covjek nema prava raspolagati svojim životom, jer je samo njegov cuvar i upravitelj. Samoubojstvo je nadalje, zlocin protiv onih koji ovise o samoubojici, kao što su to obitelj i društvo u kojima je doticni trebao i dalje živjeti i raditi te tako pridonositi opcem blagostanju. I kao treci razlog protiv samoubojstva je kršenje obaveze ljubavi prema samome sebi i težnji za savršenstvom. Samoubojica se lišava mogucnosti bilo kakvog duhovnog napretka na koji je od Boga pozvan (usp. Mt5,48).
Dobro je prisjetiti se da su živa vjera i ljubav prema bližnjemu i Bogu najbolja zaštita i lijek protiv samoubojstva.

Posebni oblik veoma raširenog samoubojstva novih vremena je eutanazija. To je vrlo težak problem i treba osuditi zakonodavce koji ozakonjuju eutanazijsko samoubojstvo. Ozakonjujuci eutanazijsku praksu zakonodavac štiti od sudskog gonjenja sve sudionike tzv. "samilosnog ubijanja" ljudi starije dobi ili neizljecivih bolesnika. Kršcanska etika i tu vrstu samoubojstva osuduje i potice ljude da se toga cuvaju u praksi.