Rizični čimbenici za samoubojstvo

Rizični čimbenici za samoubojstvo uključuju:

• prethodni pokušaji samoubojstva
• trenutne samoubilačke misli
• postojanje članova obitelji koji su počinili samoubojstvo
• prethodna smještanja u bolnicu zbog psihijatrijskih bolesti
• nedavni veliki stresovi, stresne situacije općenito, naročito ako dugo traju (npr. gubitak bliske rodbine, prijatelja, razvod braka roditelja, prekid  veze s partnerom, mobing na radnom mjestu.  Gubitak zdravlja koji može biti stvaran ili  imaginaran, gubitak posla, razaranje ili gubitak doma ili povjerenja u sebe. )
• društvena izolacija   (ili osoba nema društvenu alternativu ili vještinu da bi izabrala bilo što osim samoubojstva)
• ovisnost o drogama, alkoholu ili kockanju (droge smanjuju kontrolu nad vlastitim ponašanjem ili prevladava impulzivno ponašanje).
• izloženost nasilju u domu ili društvenom okolišu
• vatreno oružje u kući, pristup vatrenom oružju (osobito ukoliko je napunjeno)

Rizična populacija

• Prva grupa boluje od dugotrajne depresije. Kod njih je samoubojstvo obično planirano i promišljeno.
• Drugi tip čine osobe s impulzivnim suicidalnim ponašanjem. Kod ovih su osoba česti poremećaji pozornosti i ne moraju biti deprimirani. Često izražavaju impulzivno agresivno ponašanje prema drugim osobama.

Koji su znakovi upozorenja ?

• česti razgovori o samoubojstvu (krivo je mišljenje da oni koji pričaju o samoubojstvu zapravo ga ne žele počiniti. Ako osoba često priča, treba je pozorno slušati i pitati zašto o tome razmišlja i kako se osjeća.)
• preokupiranost smrću i umiranjem (npr. osoba otvoreno govori o želji za samoubojstvom, izražava "pozitivne" osjećaje i misli o tome ili pokušava potaknuti druge da misle kako je to ispravno učiniti).
• znakovi depresije (To je mentalno stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, tipično je po bolesnim mislima krivnje i samo-optuživanja. Kod mlade osobe ponekad može biti prekriveno hiper-aktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajenim procesom starenja).
• promjene ponašanja (npr. sklonost samo-ozljeđivanju kao rezanje, paljenje i sl.
• poklanjanje dragih stvari (Razvijanje strategije i plana samoubojstva, poručuje da osoba planira to i učiniti. Ako osoba odluči pokloniti stvari koje veoma voli, pozdravlja se na neuobičajen način ili pokušava dobiti informacije o eutanaziji… )
• dogovaranje nedovršenih poslova
• poteškoće sa snom i spavanjem
• poduzimanje pretjeranih rizika (npr. izbor ekstremnih sportova, ili ponašanje koje ne mari za zdravlje: ozljede, predoziranja, promiskuitet koji širi seksualno prenosive bolesti itd
• povećana uporaba droga
• gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti

   

• Samoubojstva se čine iz različitih razloga, ali vrlo čest razlog je depresija, drugi poremećaji raspoloženja, shizofrenija i alkoholizam
• Oko 19% ljudi sa poremećajem raspoloženja će tijekom života pokušati samoubojstvo
• 55% ljudi koji su učinili samoubojstvo je prije bilo depresivno
• samoubojstvo se najčešće učini nakon depresivne epizode
• prevalenciju samoubojstava je teško odrediti jer se često učini na način koji podsjeća na nesretni slučaj
• pretpostavlja se da je oko 15% prometnih nezgoda sa fatalnim ishodom ustvari bilo samoubojstvo
• pokušaja suicida (tentamena) je daleko više nego «uspješnih» samoubojstava (podaci iz SAD-a govore o omjeru 8:1)
• samoubojstvo je 8. razlog smrti u Zapadnoj kulturi, a 3. u populaciji do 24. godine (nakon prometnih nezgoda i ubojstava)
• niti jedna smrt ne ostavlja toliko posljedica na obitelj kao samoubojstvo