Što je suicid? Kako prepoznati znakove? Mitovi o samoubojstvu Kome se povjeriti Suicidi.info - Portal za prevenciju suicida



NSK

Što je suicid?


Latinski: (sui - sebe + occidere - ubiti).
Suicid ili samoubojstvo je oduzimanje ili pokušaj oduzimanja vlastitog života.
To je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života (oduzimanje vlastitog života a bez pune svijesti nije samoubojstvo već nesretni slučaj – npr. delirantno stanje, akutna faza duševne bolesti)

WHO definicija nasilja:
“Namjerno korištenje fizičke snage i moći prijetnjom ili akcijom prema samome sebi, prema drugoj osobi, ili prema grupi ljudi ili čitavoj zajednici, što bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smrću, psihološkim posljedicama, nerazvijenošću ili deprivacijom.”

WHO u Izvješću o nasilju i zdravlju, 2002., dijeli nasilje u tri velike skupine:
  1. nasilje prema samome sebi
  2. međuljudsko nasilje (prema jednoj ili više osoba)
  3. kolektivno nasilje (prema kolektivu, državi, organiziranim političkim grupama; militantne skupine ili terorističke organizacije)


Nasilje prema samome sebi - fizičko i/ili psihičko nasilje
  • suicid
  • pokušaj suicida
  • planiranje ili samo razmišljanje o suicidu
  • samoozljeđivanje


Uzroci suicida

Potrebno je postojanje dva faktora:
  1. SUICIDOGENA DISPOZICIJA
    prirođeni ili za života stečeni manjak nagona samoodržanja (životni nagon)
  2. SUICIDOGENI MOTIVI
    vrlo subjektivni, promatraču se mogu činiti nevažni
  • samoubojstvo – čin nesretnog ili očajnog ljudskog bića u situaciji kojoj ne vidi izlaz?
  • samoubojstvo – empirijski očekivan kraj kod određenog dijela psihičkih bolesti?
  • i najvažnije.. smanjena funkcija serotonina.
    Serotonin je neurotransmiter – kemijska tvar, molekula koja u našem mozgu provodi signale i poruke između živčanih stanica, neurona. Stanice na koje on djeluje reguliraju spavanje, pamćenje, agresivno i impulzivno ponašanje.
    Ljudi koji imaju manje serotonina, skloniji su depresiji i naglim odlukama i teže se suočavaju s problematičnim situacijama, jer serotonin ima smirujući utjecaj na naš um

 

Ekološki model nastanka nasilja, koji je prvi puta uveden 1970.:

1. biološki i osobni čimbenici
Individualni faktori: karakterne osobine (impulzivnost...), slaba edukacija, droge,psihijatrijske bolesti, prijašnje nasilno ponašanje
Postoje mnogi razlozi za samoubojstvo, psihički poremećaji su najčešći ali ne jedini.

2. međuljudski odnosi: unutar obitelji, među prijateljima, intimnim partnerima
• Međuljudski odnosi: toleriranje nasilnog ponašanja u obitelji, poticanje nasilnog ponašanja među prijateljima - školska djeca i mladi

3. odnosi unutar zajednice
Zajednica (škola, radno mjesto): heterogenost,gusta naseljenost, dostupnost droge i oružja, nezaposlenost, siromaštvo, socijalna izolacija

4. socijalne i kulturne norme
Socijalne i kulturne norme: odobravaju nasilje kao normalan način razrješavanja problema, smatraju samoubojstvo individulnim pravom, daju prednost pravima roditelja pred dobrobiti djeteta, potiču mušku predominaciju, odobravaju nasilje policije nad građanima, potiču političke konflikte

O uzrocima suicidalnosti postoje mnoge teorije, a sve one pokušavaju dati osvrt na suicid iz različitih točki gledišta.

U članku Teorija samoubojstva, Pro Mente Croatica, g. VII, br. 15—16, '03./04, psihijatar Darko Marčinko promatra problem iz sociološke perspektive, prikazuje misaone modele i daje psihoanalitički pogled na suicid:

Prema Durkheimu, koji je položio temelje psihosocijalne teorije suicida, sva se samoubojstva mogu smjestiti u tri kategorije: egoistično, altruistično i anomalno samoubojstvo.
Egoistično samoubojstvo je povezano s ljudima koji su izgubili interes za društveni aspekt života, ili nisu potpuno i pravilno integrirani u društvo. Prema profilu je većina od njih fizički hendikepirana ili duševno poremećena. Iz ove perspektive također možemo promatrati problem integracije etičke i vjerske manjine, jer su ove skupine često izolirane od ostatka društva.
Altruistično samoubojstvo je vrlo dobro poznato među vjerskim, društvenim ili političkim skupinama. Povezano je s pojedincima koji odlučuju umrijeti kao žrtve za ostatak skupine ili za ciljeve određene grupe.
Anomalno samoubojstvo se pojavljuje u situacijama gdje postoje velike socijalne i ekonomske promjene i kada dolazi do dezintegracije kulture. Položaj pojedinca je promijenjen što stvar osjećaj nesigurnosti koji u donosi suicidalne misli.

Prema misaonom modelu suicidalne osobe imaju pojednostavljenu sliku života. Promatraju život s dva suprotna gledišta; stvari su dobre ili loše, crne ili bijele…

Psihoanalitički pogled na samoubojstvo je začet 1910. kada je bila prva konferencija psihoanalitičkog društva u Beču. Tada su položeni temelji za dalji razvoj teorije samoubojstva. Stenkelova teza je formula za razvoj suicidalnog mehanizma: ¨Nitko se ne ubija ako prije toga nije imao želju ubiti nekoga s kim je bio u emocionalnoj vezi¨. Bilo je raznih psihijatara koji su ponudili teorije o samoubojstvu: Alfred Adler, Sigmun Freud, Karl Meninger, Gustav Jung itd.

Karen Hornay: suicidalna osoba je rođena s destruktivnim tendencijama, tijekom razvoja osoba pod negativnim utjecajima okoline razvija suicidalne misli, a samoubojstvo je proizvod lošeg razvoja.
(Branimir Bučanović, Samoubojstvo i Biblija, ).

Samoubojstva se dešavaju zbog pritiska, nagomilanih životnih teškoća, suicidalnih razmišljanja, nemogućnosti pokazivanja društveno prihvatljive agresivnosti, teških neizlječivih bolesti (s jakim i upornim bolovima), psihičkih smetnji, bolesti CNS-a (tumori mozga i inzulti), gubitak posla, ljubavnih problema, osramoćenosti i političkih kriza.
Postoji i "kronično protrahirano samoubojstvo" nastalo zbog alkoholizma, asketizma, štrajka glađu, odbijanjem medicinske pomoći, narkomanije.
Emil Dircheim smatra da je stopa samoubojstava svakog društva posljedica različitog stupnja socijalne povezanosti pojedinca i društva. Pojedinac može biti nedovoljno uklopljen u društvo, ili mu društvo može umetnuti samoubilačko ponašanje kao zahtjev kome se on ne može oduprijeti (harakiri kod Japanaca, samoubojstvo staraca kod Eskima, sati u Indiji). Nagla promjene društvenog položaja, zbog neke društvene kataklizme, raspada bračne zajednice ili gubitka posla, može dovesti do samoubojstva.

Hanry i Hort dovode samoubojstvo u vezu s ekonomskim krizama i nezaposlenošću.

Stengel smatra da je to poziv za pomoć kojim samoubojica skreće pažnju okoline i očekuje od društva pozitivan odgovor za one koji ostaju živjeti.

Psihopatološki pristup vidi uzroke suicida u endokrinološkim poremećajima, drugim somatskim oboljenjima, psihijatrijskim bolestima.

Filozofski pristup naglašava nemogućnost da se čovjek uhvati u koštac s besmislenošću života. Postoje različite vrste samoubojstava:
a) altruitivno (da se drugoj osobi pribavi neka korist),
b) tendenciozno (kao demonstracija ili protest)
c) bilansno (kada se napravi nepotpuna procjena onoga što je do tada postignuto u životu).
Među rizičnim skupinama uvriježena je izreka: "Svatko ima vlastiti dobar razlog za samoubojstvo." Samoubojicama je važno da postoji netko tko ih želi saslušati.

"Sve sretne porodice slične su jedna drugoj, a svaka nesretna porodica nesretna je na svoj način" - L.N.Tolstoj.

 

KLASIFIKACIJA SAMOUBOJSTAVA

  • smišljena (planirana) i afektna
  • pojedinačna, dvojna, višestruka
  • naprasna i polagana
  • aktivna i pasivna
  • prema dobi, spolu, pa čak i bračnom statusu
  • prema metodi, lokaciji i vremenu kad su počinjena


Fareberow i Litman (1970) su podijelili samoubojstva u tri kategorije:

BITI

  • Takve osobe ustvari ne žele umrijeti, već žele odaslati poruku kako im je potrebna pomoć;
  • Opasnost čina je mala;
  • Čine oko 2/3 svih samoubojica;
  • Uglavnom su to žene.

NE BITI

  • Oni žele umrijeti;
  • Ne daju znakove namjere prije čina;
  • Odabiru opasnije načine;
  • Čine oko 3-5% samoubojica;
  • Prevencija daje slabe rezultate.

BITI ILI NE BITI

  • Neodlučni, prepuštaju odluku u ruke "sudbine";
  • Odabiru opasne načine, ali sporog djelovanja;
  • Čine oko 30% samoubojica;
  • Za njih je karakterističan stresan i nesređen život.


Motivi suicidalnog čina

  • Traženje pomoći.
  • Bijeg iz nepodnošljive situacije.
  • Olakšanje od teških psihičkih boli.
  • Pokušaj utjecanja na neku značajnu, drugu osobu.
  • Kako bi se pokazalo koliko se nekoga voljelo.
  • Olakšavanje teškoća drugima.
  • Kako bi se druge ražalostilo.
  • Kako bi se druge uvjerilo koliko očajno je bilo živjeti.
  • Otkrivanje da li su zaista voljeni.
  • Uraditi nešto u nepodnošljivoj situaciji.
  • Gubitak kontrole.
  • Želja za smrću.
     


Tipovi suicida:

  • suicidi tinejdžera
  • euthanasia
  • kombinacija samoubojstva i ubojstva
  • suicid bombom
  • kamikaze
  • gerila, teroristi
  • ritualni suicid ( Cleopatra VII, Cult suicide, Heavens's Gate, Immolation, Martyrdom, Order of the Solar Temple, Peoples Temple, Sallekhana, Seppuku – Hara-kiri)
  • masovni suicid
  • suicidni pakt
  • Internet suicid
  • Copycat suicid – Werterov efekt
  • Forced suicide – u ratu, kao bolji izbor od mučenja ili torture, ili zbog gubitka časti
  • Suicide by cop – u kojem suicidalna osoba isprovocira policajce da je ubiju
     

Metode, načini suicida

  1. Burning oneself (self-immolation) (samospaljivanje)
  2. Car collision (izazivanje automobilske nesreće)
  3. Drowning (davljenje u vodi)
  4. Electrocution (električnom strujom)
  5. Hanging (vješanje)
  6. Lethal injection (letalna injekcija)
  7. Overdosing (predoziranje hipnoticima, antidepresivima, sredstvima protiv bolova, barbituratima, sodium pentobarbitalom je dozvoljeno u Oregonu kao legalni suicid asistiran od liječnika)
  8. Plastic bag method (korištenje plastične vrećice i gušenje ugljičnim dioksidom)
  9. Poisoning (trovanje)
  10. Seppuku (srednjovjekovni način, hara-kiri)
  11. Shooting (ustreljivanje samog sebe)
  12. Slashing throat (rezanje velikih arterija, traheje)
  13. Slashing wrists (rezanje vena)
  14. Starving to death (gladovanje do smrti)
  15. Suffocation by Carbon Monoxide (CO) Poisoning (gušenje, trovanje ugljičnim monoksidom)
    • CO Poisoning by Car Exhaust
    • CO Poisoning by Burning Charcoal
       










Web portal Suicidi.info uređuje: mr. sc. Elvira Koić, dr. med., spec. psihijatar - webdesign: ie-centar Virovitica