Škole i suicidalnost učenika

Kako identificirati učenike pod stresom i s mogućim rizikom samoubilačkog ponašanja

Identifikacija uznemirenosti. Svaku naglu ili dramatičnu promjenu koja utječe na uspjeh djeteta, prisustvo u školi ili ponašanje treba ozbiljno razmotriti^.jer je potencijalni izazivač emocionalnog ili socijalnog negativnog stresa. Ako prepoznamo bilo koji od ovih znakova, treba alarmirati školski tim i pripremiti iscrpnu procjenu deteta.

Uvijek trebamo biti svjesni da su problemi uglavnom multidimenzionalni!

• smanjenje interesa za uobičajene aktivnosti;
• opći pad školskog uspjeha
• smanjenje zalaganja u školi
• neprikladno ponašanje u učionici
• neopravdani ili učestali izostanci
• pretjerivanje u pušenju ili pijenju, ili zlouporaba droga (uključujući marihuanu)
• maloljetničkonasilje
• prekršaji koji uključuju intervenciju policije

Procjena rizika od samoubojstva

Prethodni pokušaji samoubojstva

Mlade osobe pod stresom imaju tendenciju ponavljanju svojih djela.

Depresija

Dijagnozu depresije treba postaviti liječnik ili psihijatar koji radi s djecom i mladima, ali nastavnici i ostalo školsko osoblje trebaju biti svjesni raznolikosti simptoma. Prirodni razvojni stadiji adolescencije imaju neke sličnosti sa depresijom. Adolescencija je normalno stanje u kojem su manjak samopouzdanja, osjećanje beznadežnosti, problemi koncentracije, premorenost i poremećaji spavanja uobičajeni i sve je u redu dok se ne pogoršavaju. U usporedbi s odraslim osobama, mladi depresivni se češće izazovno ponašaju, više jedu i spavaju nego je uobičajeno.

Intenzitet samoubilačkih misli, njihova dubina i trajanje, kontekst u kojem se javljaju, kao i nemogućnost da se dijete ili adolescent od njih otrgnu (njihova upornost) je ono što razlikuje zdravu mladu osobu od one koja je u suicidalnoj krizi.

Rizične situacije

Identificirati situaciju iz okruženja i negativnih životnih događaja koji pokreću misli o samoubojstvu i time povećavaju rizik.