Škole i suicidalnost učenika

Kako postupati s suicidalnim učenicima u školi

Prepoznavanje i tretman suicidalne krize kod učenika može dovesti do sukoba među nastavnicima i ostalim osobljem, jer im nedostaje odgovarajuća obuka, nemaju dovoljno vremena ili se plaše suočiti sa osobnim psihološkim problemima.

I.  Opća prevencija

Najbitniji aspekt svake prevencije samoubojstva je rano prepoznavanje djece i mladih pod stresom i/ili pod rizikom od samoubojstva.

Treba staviti poseban naglasak na situaciju kod školskog osoblja i samih učenika

Mnogi stručnjaci slažu se oko toga da nije mudro eksplicitno podučavati mlade ljude o samoubistvu. Oni radije preporučuju da se teme povezane sa samoubojstvom zamijene pozitivnim pristupom mentalnom zdravlju.

Osnaživanje mental nog zdravlja nastavnika i ostalog školskog osoblja

Oni ponekad doživljavaju radno okruženje kao odbojno, agresivno, a nekad i nasilno. Zato im je potreban informativni materijal koji bi poboljšao njihovo razumijevanje i ukazao na odgovarajuće reakcije na duševnu slabost ili moguće poremećaje njih samih, njihovih kolega ili učenika.

Povećanje samopouzdanja kod učenika

Samopouzdanje štiti djecu i mlade od duševnih poremećaja i očajanja i pomaže im adekvatno izići na kraj sa teškim i stresnim životnim situacijama. Za uspostavljanje boljeg samopoštovanja kod djece i mladih mogu se upotrebiti različite tehnike. Najčešće se preporučuju sljedeće:

• Pozitivna životna iskustva pomažu uspostavljanju pozitivnog identiteta kod mladih.
• Pozitivna prošla iskustva povećavaju šanse za veće samopoštovanje mladih u kasnijem životu.
• Djeca i mladi ne trebaju biti pod stalnim pritiskom da uvijek urade bolje i više.
• Nije dovoljno da odrasli govore kako vole dijete. Ono se treba osjećati voljeno. Velika je razlika između "biti voljen" i "osjećati se voljeno".
• Djeca ne trebaju biti samo prihvaćena već i njegovana. Moraju se osjećati posebno, samo zato što postoje.
• Dok naklonost ometa samopoštovanje, suosjećanje ga učvršćuje, jer isključuje ocjenjivanje.
• Samostalnost, razvoj tjelesnih, društvenih i profesionalnih vještina, predstavljaju kamen-temeljac u razvoju pozitivnog samopoštovanja u ranom djetinjstvu.
• razvoju i učvršćivanju vlastitog osjećanja identiteta svakog učenika.
• Uspostava nezavisnosti od obitelji i vršnjaka i sposobnost uspostavljanja odnosa sa suprotnim spolom
• Ovladavanje zanimanjem od kojeg će živjeti i stvaranje realne i smislene životne filozofije

Upoznavanje sa životnim vještinama

• upoznavanje sa životnim vještinama, prvo uz posjete stručnjaka školama, a kasnije u okvirima normalnih životnih događanja.
• prenijeti znanja vršnjacima kako pružiti podršku i, ako je neophodno, da potraže pomoć odraslih.
• unapređivanje stabilnosti i kontinuiteta školovanja.

Unapređivanje izražavanja osjećanja

Djecu i mlade treba učiti da ozbiljno shvaćaju svoje osjećaje i ohrabrivati ih da se povjeravaju roditeljima i odraslim osobama, kao što su učitelji, liječnici, medicinske sestre, prijatelji, sportski treneri, vjerski savjetnici.

Sprječavanje nasilja u školi

Specifične vještine obuhvaćene odgojnim sustavom mogu spriječiti nasilje u školama i njihovoj okolini, i stvoriti sigurno okruženje oslobođeno netrpeljivosti.

Pružanje informacija o centrima pomoći

Dostupnost specifičnih službi za pružanje pomoći treba osigurati objavljivanjem njihovih telefonskih brojeva, na primjer, centra za krizna stanja ili za hitne psihijatrijske intervencije, i olakšati pristup mladih ovim službama

II. Intervencije kada je rizik suicidalnosti utvrđen

• djeca i mladi koji su uznemireni ili su rizični za suicidalno ponašanje, imaju i probleme sa uspostavljanjem komunikacije.
• važno je uspostaviti dijalog sa uznemirenom mladom osobom.

Iskrena komunikacija je uvijek prvi korak u prevenciji samoubojstva.

Nedostatak komunikacije i razbijena mreža društvene podrške dovode do šutnje i rastuće napetosti u odnosu. Strah starijih da će razgovorom o samoubistvu provocirati donošenje odluke adolescenta da samoubojstvo izvrši najčešći je razlog šutnje i odsustva dijaloga.

Razumljivo je da odrasli, suočavajući se sa suicidalnim težnjama mladih, imaju i osobne psihološke konflikte. U pojedinim slučajevima, u kontaktu sa suicidalnim adolescentom na površinu mogu isplivati nesređeni emocionalni problemi odraslih.

Ovaj problem može biti naročito izražen kod školskog osoblja čija ambivalencija  između potreba, ali i nemogućnost da se pomogne suicidalnom adolescentu rezultira izbjegavanju dijaloga.

Psihološki napor suočavanja s nesretnim ili suicidalnim djetetom ili adolescentom obično je veoma težak i uključuje snažne emocionalne reakcije.

Nezadovoljstvo odraslih ponekad je do te mjere naglašeno da je njihova reakcija na djecu i mlade koji su uznemireni ili suicidalni - verbalna ili neverbalna agresija.

Važno je razumjeti da nastavnici nisu sami u ovom procesu komunikacije, pa je zato učenje kako postići dobru komunikaciju od najvećeg značaja.

Dijalog treba prilagoditi različitim situacijama.

Dijalog podrazumeva priznavanje identiteta deteta ili mlade osobe, kao i njihove potrebe da im se pomogne.

Djeca i mladi koji su uznemireni ili su rizični za samoubojstvo često su preosjetljivi na način komunikacije drugih ljudi. To je zbog toga što često u primarnoj obitelji, tokom odrastanja, nisu imali u obitelji ili sa vršnjacima povjerljive odnose, i iskusili su nedostatak interesa, poštovanja ili, čak, ljubavi. Preosetljivost suicidalnih učenika jednaka je i za verbalnu i za neverbalnu komunikaciju. Govor tijela za njih je podjednako važan kao i verbalna komunikacija.

U svakom slučaju, stariji ne bi trebalo da budu obeshrabreni u suočavanju sa suicidalnim adolescentima i ne bi trebalo da odustaju u nastojanju da ostvare dijalog. Odrasli trebaju imati na umu da je stav izbegavanja često znak nepovjerenja odraslih.

Suicidalna djeca i mladi ispoljavaju i značajnu neodlučnost kada trebaju odlučiti hoće li prihvatiti ili odbiti pomoć koja im se nudi, i odlučiti hoće li živjeti ili umrijeti.

Ova neodlučnost ima očigledne posledice na ponašanje mlade suicidne osobe, koja se stalno koleba između traženja pomoći i njenog odbijanja, što može izazvati nerazumijevanje okoline.

Poboljšanje vještina školskog osoblja

Od suštinskog značaja u prevenciji samoubojstva je obuka za celokupno osoblje škole u veštinama međusobne komunikacije i komunikacije s učenicima o problemima života i smrti, unaprjeđenje vještina u prepoznavanju uznemirenosti, depresije i suicidalnog ponašanja, i povećanje znanja o načinu pomoći.

Upućivanje stručnjaku

Brza, autoritativna i odlučna intervencija, to jest, upućivanje suicidne osobe liječniku, dečjem psihijatru ili slanje u službu hitne pomoći, može biti spasonosna.

Službe za pružanje zdravstvene pomoći mladima treba da budu pristupačne, privlačne i nestigmatizujuće.

Uznemirene i/ili suicidne mlade ljude treba da uputi neko od školskog osoblja, a da ih primi tim sastavljan od doktora, sestre, socijalnog radnika i predstavnika zakona čiji zadatak je zaštita prava deteta.

Aktivno organizovano vođenje mladog čoveka kroz zdravstvenu zaštitu sprečava ispade iz okvira stalne brige za mladog čoveka, što može da se dogodi ako se ovaj postupak sprovodi pismeno i bez ličnog prisustva nekog od školskog osoblja.

Uklanjanje sredstava za izvršenje samoubojstva iz okoline uznemirenog ili suicidnog deteta i adolescenta

Različiti oblici nadzora i uklanjanje i zaključavanje opasnih lekova, vatrenog oružja, pesticida, eksploziva, noževa i sličnog u školama, stanovima i na ostalim mestima dostupnim adolescentu.

III. Kada se pokuša ili izvrši samoubojstvo treba obavijestiti školsko osoblje i učenike

Potrebno je da škole imaju hitne planove o tome kako da obavijeste osoblje, posebno nastavnike, kao i učenike i roditelje, kada se u školi pokuša ili dogodi samoubojstvo, čiji je cilj sprječavanje pojave serije samoubojstava.

Učenike, školsko osoblje i roditelje treba na pogodan način obavijestiti o izvršenom ili pokušanom samoubojstvu, a uznemirenost izazvanu ovim činom treba obraditi.

Zarazno djelovanje samoubojstva potiče iz težnje ostalih učenika da se poistovjete sa destruktivnim rješenjima koje su usvojili oni koji su pokušali ili izvršili samoubojstvo.

Važno je identificirati sve suicidalne učenike, kako u istom razredu tako i u drugim.

Serija samoubistava može se dogoditi i među učenicima koji se međusobno ne poznaju ali se poistovjećuju sa takvim ponašanjem i na kraju se i oni odluče za samoubojstvo kao rješenje svojih problema.

"Wertherov efekt“ je termin kojim se označava oponašanje ili kopiranje samoubojstava (copycat suicide). Nastao je na temelju događaja iz 1774. godine, kada je objavljena Goetheova priča, što je izazvalo slična samoubojstva. Slično se dogodilo i s Anom Karenjinom, zatim u New Yorku, nakon izlaska knjige "Final Exit" Dereka Hamphrija, te u Francuskoj nakon izlaska "priručnika" "Samoubojstvo, naputci za uporabu".